Termin aromaterapija prvi je upotrijebio francuski hemičar i parfumer Rene Maurice Gattefosee 1937, u svojoj knjizi o metodama terapeutskih aplikacija eteričnih ulja (Aromathérapie – les huiles essentielles hormones végétales). Gattefosse je, nakon eksplozije u svojoj labaratoriji, uronio opečene ruke u posudu sa eteričnim uljem lavande, nakon čega je odmah osjetio olakšanje, a opekotine su veoma brzo zacjelile.
Aromaterapija je dio fitoterapije (liječenja biljem) i po nekoj definiciji podrazumjeva kontrolisano korišćenje eteričnih ulja u svrhu očuvanja zdravlja, te liječenja i prevencije bolesti, na svim nivoima čovjekovog postojanja.
Eterična (ili etarska, esencijalna) ulja, iako ih tako nazivamo, nisu ulja u klasičnom smislu te riječi (kao na primjer suncokretovo, bademovo i dr.). Sastav i konzistencija eteričnih ulja se uveliko razlikuje u odnosu na biljna ulja na koja smo se navikli. Eterična ulja su najčešće nemasne, isparljive tečnosti izuzetno kompleksnog sastava. Eterična ulja su smjese isparljivih, biološki aktivnih jedinjenja dobijenih iz biljaka najčešće postupkom destilacije ili cijeđenjem. Jedno eterično ulje sadrži na stotine hemijskih jedinjenja i zato djelovanje eteričnih ulja na ljudski organizam još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno. Zna se da hemijski sastojci eteričnih ulja slično kao lijekovi djeluju na tkiva i organe, te hormone i nervni sistem. Eterična ulja svojim mirisom djeluju i na raspoloženje i emocije – putem receptora u nosu informacija koju nosi miris direktno odlazi u mozak, a postoji još i skriveno feromonsko djelovanje. Takođe, svako ulje ima svoju energiju, kojom djeluje na ljudsko energetsko polje. Upravo zbog te sposobnosti djelovanja na nekoliko različitih nivoa istovremeno, eterična ulja idealno služe holističkom pristupu čovjeku i iskonskoj potrebi dovođenja u ravnotežu svih aspekata ličnosti. Da bi eterična ulja osim lijepog mirisa imala terapijsko, psihoemotivno i energetsko djelovanje potrebno je da budu prirodna i kvalitetna. Inače, postoji jasna i vrlo precizna definicija, šta jeste, a šta nije eterično ulje.
Sintetske ili prirodne smjese ili mješavine mirisa s prirodnim eteričnim uljima ne smiju se nazivati eteričnim uljima, već samo mirisima (po takozvanoj INCI nomenklaturi: fragrance). Postoje i potpuno prirodni mirisi koji se koriste u prirodnoj kozmetici, no oni se ne koriste u aromaterapiji.
U aromaterapiji se koriste eterična ulja, kao i oleorezine (o njima drugom prilikom više), dok se ni u kom slučaju ne mogu koristiti sintetska niti mirisna ulja. Tako mirisi jabuke, kruške, maline, ako i jesu prirodni, nisu eterična ulja. Preparati sa ovakvim mirisima ne spadaju pod pojam aromaterapije, te ih nećete stavljati u difuzere, aroma-lampice, inhalirati ili koristiti u aroma-masaži.
Aromaterapija i primjena eteričnih ulja je jako širok pojam, ali je kod nas, zbog prevladavajuće engleske verzije aromaterapije, najpoznatija metoda dermalne primjene (aromamasaža), dok se u posljednje vrijeme sve više govori o aromakozmetici. Takođe, primjena etarskih ulja u difuzerima je sve prisutnija.
Aromaterapija nije svemoguća, ali su njene blagodeti na organizam sveobuhvatne. Iako je fitoterapija, a kroz nju i aromaterapija, vjerovatno najstariji vid liječenja, svjedoci smo ponovnog okretanja prirodi i sve većoj popularizaciji aromaterapije. Autorka ovog teksa od srca pozdravlja nove trendove, jer istinski vjeruje da nam je danas više nego ikada neophodan jedan sveobuhvatan pristup da bi sačuvali blagostanje tijela i uma.
Mr ph. spec. Jelena Ignjatić